Spriječavajmo nasilje u najranijem dobu

Tokom februara mjeseca Centar za obuku i obrazovanje realizovao je dvodnevni trening za vaspitačice i vaspitače, 04. 02. i 18.02. u prostorijama JPU ,,Đina Vrbica”.

Trening na temu ,,Učiti kako živjeti zajedno-prevencija vršnjačkog nasilja” pohađalo je 26 učesnica iz JPU ,,Đina Vrbica”. Obuku su vodili Sava Kovačević i Aleksandra Radoman, Centar za obuku i obrazovanje.

Ovo je jedan u nizu treninga namjenjenih edukatorima u predškolskim ustanovama, koji tretira vrlo aktuelnu temu prevencije nasilja i rane intervencije u ovoj oblasti. Obuhvata inetrativni rad i primjenu neformalnog obrazovanja koje je omogućilo našim učesnicama da uspješno isprobaju naučeno tokom prvog dana u grupama u kojima rade.

Na drugi dan obuke koji je uslijedio nakon 2 sedmice, imali smo zadovoljstvo čuti njihova pozitivna iskustva u primjeni nekih od metoda koje su preporučene. U nastavku možete pogledati ,,Dogovor u grupi” čije je sprovođenje započeto u protekle dvije sedmice.

7

U nastavku možete pročitati priče koje su učesnice napisale u okviru aktivnosti ,,Pričaonica”, a odnose se na prevenciju nasilnog ponašanja i afirmisanje pozitivnih vrijednosti kod đece.

Priča 1

2                        Sara

Jednog lijepog septembarskog dana u vrtić je došla djevojčica Sara.

Plakala je i bila tužna jer se po prvi put odvaja od svoje porodice. Saru je posmatrao dječak Danilo, a zatim je upitao: ,,Zašto plačeš, Saro?” Ona je rekla da želi kući kod svoje babe.

Danilo je u ruci držao igračku. Ponudio joj je. Ona je i dalje plakala i tražila svoju babu.

Danilo je rekao: ,,Što će ti baba? Imaš drugare! Hajde da se igramo!”

U tom trenutku Sara je prestala da plače. Prihvatila je njegov poziv za igru.

Od tog dana, Sara rado dolazi u vrtić, igra se sa drugom djecom i uživa u igri sa njima. Danilo joj je postao najbolji drug.

Priču napisale: Radmila Lakićević, Zorica Šaban, Biljana Đuretić, Ana Miljanić, Sandra Sjekloća Golubović

 

 

Priča 2

4                 Družina pingvina

Jednoga dana pingvini su krenuli u nabavku hrane. Toga dana su odlučili da povedu i malog pingvina Toma. Tom je bio presrećan iako njegovi stari drugari nisu imali povjerenja u njegovu sposobnost da će on nešto uloviti. Tomo je bio jako nestašan, pa se okliznu, a njegovi drugovi se grohotom nasmijaše.

On je bio tužan. Sakrio se od njih i plakao u tišini. Nedugo zatim santa leda, koja je bila na mjestu gdje je stajala vesela družina, je napukla, a led je počeo da se odvaja. Vikali su u pomoć, a jedino je mali Tomo bio na sigurnom i vidio šta se dešava. Odmah je otišao po pomoć.

Kada je pomoć stigla i kada su svi pingvini bili na sigurnom, izvinili su se i zahvalili malom Tomu. Oni su naučili malog Toma da lovi ribu i od tada je sa njima uvijek išao u lov.

Priču napisale: Ivana Raičević Čupić, Branka Cicmil, Aleksandra Šainović, Biljana Mitrović, Andrijana Đukić, Snežana Stijepović, Maja Laban

 

Priča 3

1                                            Riđokosa

Jednoga dana, u našu grupu, došla je djevojčica riđe kose, Marija. Svi su u nju gledali sa čuđenjem. Bila je drugačija od ostalih. Uskoro su djeca iz grupe počela da zadirkuju Mariju na račun boje njene kose, zbog čega je ona dolazila u vrtić uplakana.

Djevojčica iz grupe, Ivana, je sve to ispričala svojoj mami, jer joj je bilo žao drugarice. Dogovorile su se da se Ivana, narednog jutra, u vrtić pojavi sa crveno perikom. Čekala je Mariju ispred vrata, da se zajedno pojave pred grupom svojih vršnjaka.

Drugari su ih u početku gledali zbunjeno, a potom su sve djevojčice, pa i neki dječaci poželjeli da imaju stu boju kose kao Marija. Prestali su da je zadirkuju. Svi su se lijepo igrali jedni sa drugima.

Priču napisale: Svetlana Novaković, Tamara Šćepanović-Arsović, Jelena Minić, Dijana Čizmović, Viktorija Mikić-Bojović

 

Priča 4

  3                                     Zec Pavle

U dalekoj šumi u kojoj je drveće bilo veselo i zeleno živjela je tri zeca. Njihova kućica bila je smještena u jedno stablu. Unutra je bilo toplo.

Zečici su bili bijele boje, ali jedan od njih je bio bez repića. Dugo su se svi šalili na račun njegovog repa dok jednog dana sova nije to čula i vidjela njenim krupnim očima i odlučila da pomogne zecu. Sova je iz svog gnijezda donijela malo perja i okitila zeca tako da je izgledao drugačije, ali zanimljivije od ostalih zečića. Zec je bio srećan i zadovoljan svojim novim izgledom i pravio se jako važan.

Sada su svi htjeli da budu kao on, šareni, ali sova im je rekla da nema više perja. Zečići se nisu bunili. Vremenom su prihvatili to da je Pavle drugačiji od njih. Kada je makao perje niko više nije obraćao pažnju na nedostatak koji je imao.

Živjeli su veselo i srećno u svojoj kućici u stablu.

Priču napisale: Vesna Raičević, Vesna Anđelić, Ivana Knežević, Nada Šćekić, Vera Vukčević, Tatajana Marinković

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s

Blog at WordPress.com.

Up ↑

%d bloggers like this: